KANIDJA

08.10.2006., nedjelja

Molitva

Poslusaj me, Boze, veliki gospodine,
ako me jos nekad budes napravio,
molim te se, udesi mi da ne budem
ni milicajac,
ni car,
ni Ciganin.

Pretvori me u jedno veliko drvo.
Sto godina tako da rastem
i da me onda poseku.

Nacve od mene da naprave.

Sto godina u meni testo da mese.
Od leba sav da se raspadnem.

M. Antic

Hvala Maji, koja je ovu pesmu ostavila kao komentar.
- 20:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.04.2006., ponedjeljak

Bilo bi bolje

Opet zuris prijatelju
i nemas vremena kao nekad
da razmenimo koju
o dragim ljudima
o dobrim vestima
o odlascima
i dolascima
u grad i na svet.

Zuris prijatelju opet
sve cesce zuris
zeljan da sto vise
uzmes od zivota
pre nego sto zazmuris

a kada se dobro razmisli
bolje bi bilo
da zurio nisi.

G. Ajdukovic
- 18:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.04.2006., utorak

Hurt

I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything
what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt

I will let you down
I will make you hurt

I wear this crown of thorns
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I can not repair
beneath the stains of time
the feelings disappear
you are someone else
I am still right here

what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt

I will let you down
I will make you hurt

if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way

Johnny Cash
- 18:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

...

Sto ne boli - nije zivot.
Sto ne prolazi - nije sreca.
I. Andric
Umro mi je otac.:-((...
- 20:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.03.2006., srijeda

Ne mogu da setim jedne recenice

Sve mi je to odnekud poznato. I vama se sigurno nešto slicno dešava. Meni se desilo bezbroj puta. Padne mi na pamet neka misao (na ulici, nocu u polusnu u razgovoru ili kada gledam TV) koju posle ne mogu nikako da prizovem u svest. Malo se potrudim, zažalim, pa zaboravim.

Ali, jednu takvu misao nikada nisam prežalio. Zaboravio sam, zauvek, šta je ta misao bila, o cemu je govorila, cega se doticala, ali pamtim neku vrstu strujnog udara, nalik orgazmu, koji me prože u casu njene objave. Prosvetlila me i nestala. Od tada trcim za tom recenicom. Znam, bezuspešno pokušavam da je stignem, ali ne odustajem. S vremenom, sama trka dobija smisao, reci naviru odasvud, ponekad sam joj sasvim blizu, još samo malo i izronice iz zaborava, iz zabacenog dela podsvesti, iz ciste energije jezika. Ništa. Trcim i dalje, i polako ucim da nije najvažnije otkriti njen lik. Treba trcati, i ukoliko se, jednom, ipak susretnom sa njom, treba jednostavno proci kroz nju, kao kroz membranu između dva sveta - kao što trkac na cilju ljudima prekine traku i ostane svoj - kao što cu, uostalom, jednog dana, i sam protrcati kroz vlastitu smrt. Ništa nece moći da obnovi car nekadašnjeg susreta sa njom, susret se desio jednom i nikad više. Nešto mi govori da se ta misao granici sa tajnom postojanja, i da tinja baš tamo, negde na rubu zaborava. Sve najbolje što dobijamo dolazi iz (pra) secanja. Ali, kada bi se ta recenica ponovo objavila, ne bi imala snagu istinskog optkrica. Njeno odsustvo je intezivno, kao što su moje želje i moj napor sustizanja važnije od potrebe da je zaista stignem. Uostalom, jedan mudrac davno je dokonao da je "delovanje prisustva manje tanano od delovanja odsustva". A drugi je dodao: "To što granice ne postoje ne sprecava nas da se prema njima uputimo".

Mihajlo Pantić
- 20:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.02.2006., četvrtak

Zaboravi

Ako me sretnes negde u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u poslednje vreme,
Sretni me,
Kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi vec negde videli,
Kazi... I zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo menjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pesnika,
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestena s pocetka Tuskanca,
I onaj nas poljubac na kisi
Za koji si znala reci:
" Nikada necu zaboraviti ".
Molim te zboravi...

I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odneli su sobom sve sto smo bili,
Znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Cemu secanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cveta svakoga proleca.
Nasmesi se jutru koje dolazi,
Zagrli belinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise deca
I znam da nije lako,

I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
Molim te,... pokusaj... zaboravi!

I ako me sretnes negde u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u poslednje vreme,
Sretni me, kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negde videli,
Kazi... i zaboravi.

Rade Serbedzija
- 17:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.02.2006., utorak

Noc ljubavi

Jedne veceri, kao posle grada,
Mirisala je koza telo moje:
Miran, bez srece i radosti koje,
Bijah kao van tamnice jada.

Video nisam sunce kako pada,
Uzdah i cvece oko sna mog sto je
Ocajom skrio njenih nada boje,
Odveo dete u nesrecu sada.

Draga moja, ja ne umem vise
Nositi suze sto ti radost krije,
Al' u noc mesec kad sidje ubavi,

Tisinom srece kad bol zamirise,
Odmori oko: nek se dusa slije
U pozni sapat velike ljubavi.

V. Petkovic - Dis
- 14:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.02.2006., petak

...

Ljubav je strasna stvar. Sta da vam kazem?
Na ljubavnom iskustvu drugih ne moze se uciti.
Svaki susret izmedju muskarca i zene zapocinje kao da je prvi susret na svetu.
Kao da nije bilo od Adama i Eve naovamo milijarde takvih susreta.
A, vidite, iskustvo ljubavi se ne prenosi. To je veliko zlo.
I velika sreca. Bog je to tako uredio.

Danilo Kis " Lauta i oziljci"
- 16:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.02.2006., srijeda

Februar

Februar. Uzeti mastilo i plakati!
Pisati o februaru, uz ridanje,
dok huk lapavice tutnjeci plamti.
Kao prolecno crno svitanje.

Pronaci kola. Jevtina.
Uz tresak tockova, i zvona, jos jaca,
otici tamo gde je pljusak
jaci od mastila i placa.

Gde kao ugljenisano lisce
S drveca hiljade vrana
Pasce u lokve i srucice
Tugu bez suza do ocnog dna.

Ispod nje se vec zemlja crni,
I vetar kricima iskidan,
I slucajni - blizi istini
Stihovi se slazu uz ridaj.

Boris Pasternak
- 20:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.02.2006., nedjelja

***

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
vec od prvih koraka.

Mada nista nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porekla
sve je isto, sve je kao.

Sve te vodilo k meni
sve sto rode samoce
mala primorska mesta
isti pisci i ploce.

Kad te baci kao ladju
nocni val do moga praga
nije bilo tesko znati
da mi moras biti draga,
da mi moras biti draga.

Sve te vodilo k meni
tvoje oci i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja losa iskustva.

Mi smo bili na pocetku
istim vinom opijeni
i kad si isla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.

Arsen Dedic
- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>